Ko može ostati?
Otkrivenje 6:1–17 · Met Miler · Balkanska baptistička crkva, Novi Sad
🎧 Želite da ovo slušate na srpskom? Kada ovaj post dobije 5 ❤️, snimićemo audio.
Lampica na kontrolnoj tabli
Sve počinje malom narandžastom lampicom na kontrolnoj tabli. Primetite je na putu do posla i kažete sebi da ćete to rešiti sledeće nedelje.
Nekoliko dana kasnije kočnice počnu da škripe na svakom semaforu. Nalepnica za zamenu ulja u uglu vetrobrana tiho zastareva. Svako upozorenje dobija isti odgovor: sledeće nedelje. Uvek postoji nešto preče.
A onda jednog hladnog jutra okrenete ključ. Motor radi nekoliko sekundi, zakašlje i utihne. Zaribao je, i koliko god okretali ključ, neće se vratiti.
Upozorenja nikada nisu bila problem. Upozorenja su bila milost.

„Jer dođe veliki dan gneva njegovog, i ko može ostati?“
— Otkrivenje 6:17
Otkrivenje 6 je to jutro za ceo svet. Hiljadama godina Bog upozorava ljude: kroz stvorenje, kroz savest, kroz svoju Reč i kroz svoje propovednike. Kada se prvi pečat slomi, vreme upozorenja ustupa mesto vremenu suda. Isus je to nazvao „početkom muka“ (Matej 24:8).
Ali evo dobre vesti skrivene u ovom teškom poglavlju: čitamo ga pre nego što se dogodi. Lampica još gori. Zato Otkrivenje počinje blagoslovom za svakoga ko čita, sluša i drži ono što je u njemu napisano (Otkrivenje 1:3).
Pitanje ispod svega
Većina ljudi dolazi Otkrivenju 6 sa pitanjem: „Kada će se sve ovo dogoditi?“ Poglavlje se završava drugim pitanjem, i jedino ono je zaista važno: „Ko može ostati?“
To nije pitanje o budućnosti. To je pitanje o tome gde vi stojite danas.
Ko drži knjigu
Prošle nedelje, u Otkrivenju 5, Jovan je stajao u prestonoj dvorani neba i video knjigu u desnoj ruci Božijoj, zapečaćenu sa sedam pečata. Niko na nebu ni na zemlji nije bio dostojan da je otvori, i Jovan je plakao. Onda je došlo Jagnje, „kao da je zaklano“, i uzelo knjigu (Otkrivenje 5:6–7).
Zadržite tu sliku. Ruke koje lome ove pečate su ruke koje su bile prikovane na krst. Šta god da se dešava u ovom poglavlju, ne dešava se iza Isusovih leđa. Počinje u Njegovim rukama.
Šesto poglavlje pokazuje prvih šest pečata. Sedmo poglavlje zastaje da pokaže ljude koje je Bog zapečatio, a sedmi pečat čeka do osmog poglavlja, gde se otvara u sedam truba.
Gde se uklapa Otkrivenje 6?
Prorok Danilo govori o poslednjoj „nedelji“ od sedam godina (Danilo 9:27). U njenoj sredini dolazi ono što je Isus nazvao „mrzost opustošenja, za koju je kazao prorok Danilo“ (Matej 24:15), a zatim „nevolja velika“ (Matej 24:21).
Verujemo da će crkva biti uzeta u susret Gospodu pre nego što tih sedam godina počne (1. Solunjanima 4:16–17; 5:9; Otkrivenje 3:10). Pečati iz Otkrivenja 6 otvaraju prvu polovinu, onaj deo koji je Isus nazvao „početkom muka“.

Četiri jahača, jedan Gospodar
„I videh kad otvori Jagnje jedan od pečata“. Tada jedna od četiri životinje oko prestola kaže glasom kao grom: „Dođi i vidi“. To se dešava četiri puta, i izlaze četiri konja.
Pre nego što ih pogledamo, primetite jednu malu reč koja se stalno vraća: dade se. Dade mu se venac. Dade mu se da uzme mir. Dade im se vlast nad četvrtim delom zemlje. Ovi jahači ništa ne otimaju. Sve što imaju dato im je, i to samo onoliko koliko Bog dozvoli.
Ništa u Otkrivenju 6 nije izmaklo kontroli. Svaki jahač dolazi tek kada je pozvan.
Jahač sa pozajmljenim vencem
„I videh, i gle, konj beo, i onaj što seđaše na njemu imaše luk; i dade mu se venac; i izađe pobeđujući, i da pobedi“ (6:2).
Pavle kaže da će se čovek bezakonja pokazati u svoje vreme, kada se ukloni onaj koji ga sada zadržava (2. Solunjanima 2:3, 6–8). Moguće je da je ovaj prvi pečat upravo to pokazivanje: čovek koji dolazi obećavajući mir i osvaja svet bez ijednog ispaljenog metka. Danilo kaže da će on „utvrditi zavet s mnogima za jednu nedelju“ (Danilo 9:27).
Pismo ne imenuje jahača, pa to smatramo verovatnom mogućnošću, a ne sigurnošću. Ono što tekst jasno kaže jeste da mu je venac dat. Čak i najmoćniji čovek na zemlji jaše samo kada Jagnje dozvoli.
Riđi, vrani i zeleni
Mir koji je prvi jahač obećao ne traje. Za njim idu još tri konja:
Riđi konj: njegovom jahaču se daje „da uzme mir sa zemlje, i da ubijaju jedan drugoga“. Rat dolazi posle lažnog mira.
Vrani konj: jahač drži meru u ruci, a jedan glas viče: „Mera pšenice za groš“. Ceo dan rada kupuje hleb za jednu osobu. Jezekilj je upozoravao na dan kada će ljudi jesti hleb „na meru i sa brigom“ (Jezekilj 4:16).
Zeleni konj: ime njegovom jahaču je Smrt, „i pakao iđaše za njim“. Daje im se vlast nad četvrtim delom zemlje, da ubijaju mačem, glađu, smrću i zverima zemaljskim, to su ona „četiri ljuta suda“ o kojima je govorio Jezekilj (Jezekilj 14:21).
Zašto konji?
Jovan nije bio prvi prorok koji je video ovakve konje. Zaharija je video riđe, vrane, bele i šarene konje, i rečeno mu je da su to oni koje je Gospod poslao da obilaze zemlju (Zaharija 1:10). Kasnije ih naziva četiri vetra nebeska koja izlaze ispred Gospodara sve zemlje (Zaharija 6:5).
Slika je ista u obe knjige. To nisu divlje sile koje lutaju svetom. One stoje pred Gospodom i idu samo tamo gde ih On pošalje.
Šta se moglo kupiti za „groš“?
Groš je bio rimski denar, cela dnevnica radnika (Matej 20:2). „Mera“ pšenice bila je otprilike jedan litar, taman dovoljno da se jedna osoba prehrani jedan dan. Ječam, jeftinije žito, malo bi duže potrajao.
Drugim rečima, čovek bi radio ceo dan i jedva prehranio sebe, a kamoli porodicu. To je glad.
Baš kao što je Isus rekao
Ništa od ovoga ne bi trebalo da nas iznenadi. Sedeći na Maslinskoj gori, Isus je opisao iste stvari gotovo istim redom: lažni hristosi, ratovi i glasovi o ratovima, gladi, pomori i vernici predani na smrt (Matej 24:4–9). A onda je dodao: „jer treba sve to da bude, ali još nije kraj“.
Svakoj generaciji ljudi su obećavali mir. Potpisuju se ugovori, vođe drže govore, i neko vreme izgleda da to radi. Ali kada se Bog izgura, mir ne ostaje.
Mir ovoga sveta bez Kneza mira nikada neće potrajati.
ZASTANITE I RAZMISLITE Gde sam tražio mir koji ne dolazi od Hrista? |
Molitve pod oltarom

Prva četiri pečata pokazuju nam zemlju. Peti podiže naše oči ka nebu. Jovan vidi „pod oltarom duše pobijenih za reč Božiju i za svedočanstvo koje imahu“ (6:9). To je upravo razlog zbog kog je i sam Jovan bio na ostrvu Patmosu (1:9).
Zašto pod oltarom? Kod žrtvenika se krv izlivala u njegovo podnožje (3. Mojsijeva 4:7). Ovi vernici su izlili svoje živote kao žrtvu Bogu. Pavle je istu sliku upotrebio za sebe pred kraj života: „Jer se ja već žrtvujem“ (2. Timotiju 4:6).
„Dokle, Gospode?“
Oni viču velikim glasom: „Dokle, Gospode sveti i istiniti, nećeš suditi i osvetiti krv našu na onima što žive na zemlji?“ (6:10).
To nije gorčina. To je isti vapaj koji čujemo u Psalmima i kod proroka: „Dokle, Gospode?“ (Psalam 79:5; Zaharija 1:12). To je molitva ljudi koji znaju da je Bog svet i istinit, i mole Ga da učini ono što je obećao i ispravi svet.
Tri odgovora sa neba
Bog ih ne ignoriše. On odgovara na tri načina:
On ih oblači. „I dadoše im svakome haljine bele.“ Svet ih je proglasio krivima. Nebo ih naziva čistima.
On ih teši. Rečeno im je „da počinu još malo vremena“. Njihovo čekanje nije uzaludno, i nije dugo.
On ih broji. Bog zna pun broj onih koji će ostati verni do smrti. Ništa u vezi s Njegovim narodom nije zaboravljeno, i ništa nije slučajno.
Nebo može reći „sačekaj još malo“, ali nebo nikada ne kaže „nisam čuo“.
Kada nebo deluje nemo
Možda ste činili dobro i patili zbog toga. Možda se godinama molite za muža, dete ili prijatelja, a odgovora nema. Setite se „zlatnih čaša punih kada, koje su molitve svetih“ pred prestolom (5:8). Bog čuva svaku molitvu. Setite se i naše braće i sestara širom sveta koji danas trpe za Hrista. Ni oni nisu zaboravljeni.
ZASTANITE I RAZMISLITE Postoji li molitva koju ste prestali da molite jer je nebo delovalo nemo? |
Dan kada se nebo savija
Onda se otvara šesti pečat, i kao da se ceo svemir trese. Nastaje veliki zemljotres. Sunce postaje „crno kao kostret“, mesec „kao krv“. Zvezde padaju kao nezrele smokve koje strese jak vetar, a nebo se „savi kao knjiga“ (6:12–14).
Svaka od ovih slika dolazi od proroka. Isaija je video nebesa savijena kao knjiga (Isaija 34:4). Joil je video sunce pomračeno i mesec pretvoren u krv „pre nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji“ (Joil 2:31). Isus je govorio o istim znacima (Matej 24:29). Ono što izgleda najčvršće i najtrajnije, samo nebo iznad nas, trese se kao drvo na vetru.
Od dvora do njive
Zatim Jovan nabraja sedam vrsta ljudi: careve, velikaše, bogataše, vojvode, silne, svakog roba i svakog slobodnog. Od dvora do njive, niko nije izostavljen.
Nikakva titula ih ne može zaštititi. Nikakav bankovni račun ih ne može zaštititi. Nikakva vojska ih ne može zaštititi. I svi rade potpuno isto. Beže u pećine i među kamenje po gorama, baš kao što je Isaija rekao da će ljudi ulaziti u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjeg (Isaija 2:19).
„I govorahu gorama i kamenju: Padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sedi na prestolu, i od gneva Jagnjetovog; jer dođe veliki dan gneva njegovog, i ko može ostati?“
— Otkrivenje 6:16–17
Dozivanje stena
Primetite šta ne rade. Prestravljeni su, ali se ne kaju. Dozivaju stene, a ne Gospoda. Strah nije isto što i vera. Čovek može da se boji suda, a da ipak odbaci Sudiju.
I primetite izraz „gnev Jagnjetov“. Obično ne stavljamo te reči zajedno. Jagnje je krotko. Ali ovo je Jagnje koje je zaklano za grešnike, Onaj koji je sebe ponudio kao njihovo sklonište. Onaj pred kim ne mogu da stanu jeste upravo Onaj koji je nekada umro da ih spase.

Stena u kojoj se možemo sakriti
Otkako se Adam sakrio među drveće u vrtu (1. Mojsijeva 3:8), ljudi pokušavaju da se sakriju od Boga: iza zauzetosti, izgovora, buke, pa čak i religije. Ali Biblija govori o jednoj drugačijoj steni.
Kada je Mojsije tražio da vidi Božiju slavu, Gospod je rekao da će ga staviti u raselinu kamenu i zakloniti ga svojom rukom dok ne prođe (2. Mojsijeva 33:22). Mojsije se nije krio od Boga. Bog ga je sakrio. A Pavle nam kaže ko je ta Stena: „a stena beše Hristos“ (1. Korinćanima 10:4).
To je Hristos za svakoga ko se u Njega uzda. „Ti si zaklon moj“ (Psalam 32:7). „Život je vaš sakriven s Hristom u Bogu“ (Kološanima 3:3). Ostaju samo oni koji su sakriveni u Jagnjetu, a jedino vreme koje Biblija obećava jeste sada: „Evo sad je vreme najbolje, evo sad je dan spasenja“ (2. Korinćanima 6:2).
Možete se kriti od Jagnjeta, ili se možete sakriti u Jagnjetu. Trećeg mesta nema.
ZASTANITE I RAZMISLITE Iza čega sam se krio, umesto da se sakrijem u Hristu? |
Šta to znači za nas
Nazad do kontrolne table
Setite se ponovo onog auta. Lampica, kočnice i ulje nikada nisu bili problem. Bili su milost. Svako od njih je govorilo: „Još ima vremena.“
Tu smo i mi danas. Knjiga je u ruci Jagnjeta, ali pečati još nisu slomljeni. Jahači još nisu poslati. Nebo još nije savijeno. Lampica još gori.
Kada su vrata zatvorena
Isus je rekao: „Kao što je bilo u vreme Nojevo, tako će biti i dolazak Sina čovečijeg“ (Matej 24:37). Godinama je Noje gradio i propovedao. Ljudi su jeli, pili i ženili se, i „ne osetiše dok ne dođe potop i odnese sve“. Onda je Noje ušao u kovčeg, „i Gospod zatvori za njim“ (1. Mojsijeva 7:16). Vrata koja je Bog zatvorio niko nije mogao da otvori.
Primetite ko je bio ispred tih vrata. Ne ljudi koji nikada nisu čuli, nego ljudi koji su godinama slušali Noja, „propovednika pravde“ (2. Petrova 2:5), i stalno govorili „ne još“. Pavle upozorava na isto na kraju: oni koji „ljubavi istine ne primiše da bi se spasli“ biće predani „sili prevare da veruju laži“ (2. Solunjanima 2:10–11). Ako ste čuli jevanđelje i stalno ga odlažete, Biblija vam ne obećava drugu priliku nakon što crkva bude uzeta.

Ako još niste ušli
„Svi zgrešiše i izgubili su slavu Božiju“ (Rimljanima 3:23), i „plata za greh je smrt“ (Rimljanima 6:23). Gnev Jagnjetov je stvaran i pravedan. Ali isto to Jagnje je zaklano za vas. „Hristos umre za grehe naše po pismu, i… bi ukopan, i… usta treći dan po pismu“ (1. Korinćanima 15:3–4). On je poneo gnev koji smo mi zaslužili, da bismo mogli biti sakriveni u Njemu.
To ne možete zaslužiti dobrim ponašanjem, odlaskom u crkvu ili većim trudom. „Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božiji; ne od dela“ (Efescima 2:8–9). Dolazimo pokajanjem i verom: okrećemo se od svog greha i uzdamo se samo u Hrista da nas spase.
„Evo sad je vreme najbolje, evo sad je dan spasenja“ (2. Korinćanima 6:2). On je obećao: „koji dolazi k meni neću ga isterati napolje“ (Jovan 6:37). Vrata su još otvorena. Ne čekajte da se lampica ugasi.
Ako ste već unutra
Ovo poglavlje nije napisano da vas uplaši. „Jer nas Bog ne postavi za gnev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našeg Isusa Hrista“ (1. Solunjanima 5:9). Pavle je rekao vernicima: „utešavajte jedan drugoga ovim rečima“ (1. Solunjanima 4:18).
Ali treba da vas probudi. Živite spremni. Ostanite verni i kada vas to nešto košta. I setite se da su ljudi oko vas, na poslu, u školi i kod kuće, još uvek izvan kovčega.
Neko ko stalno kaže „sledeće nedelje“
Setite se jedne osobe koja je čula jevanđelje i stalno ga odlaže. Molite se za nju po imenu svaki dan ove nedelje. Onda, pre nedelje, iskreno porazgovarajte s njom. Možete jednostavno pitati: „Kada bi vrata danas bila zatvorena, da li si siguran da bi bio unutra?“
PONESITE OVO SA SOBOM Upozorenja su milost. Jagnje drži knjigu. I postoji samo jedno sigurno mesto gde se može stajati: sakriveni u Njemu. |
Molitva koju možete izgovoriti
Reči ne spasavaju nikoga; spasava Hristos. Ali ako ste spremni da se okrenete od svog greha i pouzdate se u Njega, možete Mu to reći baš tu gde jeste, otprilike ovako:
„Gospode Isuse, znam da sam grešnik i predugo sam Te odlagao. Verujem da si umro za moje grehe i vaskrsao. Okrećem se od svog greha i uzdam se samo u Tebe da me spaseš. Sakrij me u Sebi. Hvala Ti što su vrata još otvorena. Amin.“
Ako ste se tako pomolili i iskreno to mislili, voleli bismo da čujemo od vas. Možete nas kontaktirati preko dugmadi ispod.
Pitanja koja možda imate
Da li se Otkrivenje 6 događa sada?
Ne. Pečati dolaze posle trenutka kada crkva bude uzeta u susret Gospodu. Ratovi, gladi i katastrofe u naše vreme nisu otvaranje pečata. Isus je za takve stvari rekao: „ali još nije kraj“ (Matej 24:6).
Dan i čas nam nisu rečeni, pa ne određujemo datume. Rečeno nam je da budemo spremni: „Zato i vi budite gotovi, jer u koji čas ne mislite doći će Sin čovečiji“ (Matej 24:44).
Da li je jahač na belom konju Antihrist?
Moguće je. Pavle kaže da će se čovek bezakonja pokazati u svoje vreme (2. Solunjanima 2:3, 6–8), i mnogi veruju da je prvi pečat to pokazivanje: vladar koji osvaja obećavajući mir. Sam tekst ga ne imenuje, pa to smatramo verovatnim tumačenjem, ali ne i sigurnim. Sigurno je da mu je venac dat. On jaše samo kada Jagnje dozvoli.
Da li će hrišćani proći kroz ove sudove?
Verujemo da neće. Pavle kaže da nas Isus „izbavlja od gneva koji ide“ (1. Solunjanima 1:10) i da „nas Bog ne postavi za gnev“ (1. Solunjanima 5:9). Gospod je obećao crkvi u Filadelfiji: „i ja ću tebe sačuvati od časa iskušenja koji će doći na sav vasioni svet“ (Otkrivenje 3:10). Verujemo da će crkva biti uzeta pre nego što se pečati otvore.
Ko će biti uzet?
Svako ko je zaista spasen. „I mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre; a potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti na oblacima u susret Gospodu na nebo“ (1. Solunjanima 4:16–17). Granica je u tome da li ste u Hristu, a ne da li ste upisani u spisak članova neke crkve.
Pavle kaže: „svi ćemo se pretvoriti, ujedanput, u trenuću oka“ (1. Korinćanima 15:51–52). Ne neki od spasenih. Svi.
To je zato što je spasenje po blagodati kroz veru, a ne od dela: „ne za dela pravde koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas“ (Titu 3:5; vidi i Efescima 2:8–9). Krštenje i članstvo u crkvi su važni; to je način na koji spasen čovek sluša Hrista. Ali to nije ono što spasava. Razbojnik na krstu nikada nije kršten niti je postao član crkve, a Isus mu je rekao: „danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Luka 23:43).
Zato oni koji ostanu neće biti spaseni ljudi kojima je nešto nedostajalo. Biće to ljudi koji nikada nisu ni bili spaseni.
Ko su duše pod oltarom?
To su vernici koji su pobijeni „za reč Božiju i za svedočanstvo koje imahu“ (6:9). Bog im kaže da će još njihovih „drugara i braće“ biti pobijeno „kao i oni“ (6:11).
Otkrivenje nam ne kaže koliko će ih biti, i nikada ne predstavlja te dane kao drugu priliku. Ono pokazuje cenu koju su platili, i da ih Bog čuje, oblači i pamti svakoga od njih.
Šta je „gnev Jagnjetov“?
To je pravedni sud Isusa Hrista nad grehom. „Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu“ (Jovan 5:22). Onaj koji će suditi jeste isti Onaj koji je umro za grešnike, i svako ko se u Njega uzda izbavljen je od tog gneva: „mnogo ćemo pre opravdani sad krvlju njegovom spasti se od gneva kroz njega“ (Rimljanima 5:9).
❤️ ŽELITE DA SLUŠATE NA SVOM JEZIKU? Ako vam je ova poruka pomogla, kliknite srce na dnu ovog posta. Kada post na nekom jeziku dobije 5 srca, sledeću poruku snimićemo i kao audio na tom jeziku. |
O OVOJ PORUCI Ova poruka je deo naše serije kroz Otkrivenje, koju propovedamo nedeljom uveče u 18:30 u Balkanskoj baptističkoj crkvi, Ćirila i Metodija 42a, Novi Sad. Dobrodošli ste. |
Imate pitanje ili vam treba molitva?
Udaljeni smo samo jednu poruku.
Čitajte ovo na svom jeziku
Ova poruka je dostupna na engleskom, srpskom, ruskom, španskom i mađarskom jeziku. Želite li je na nekom drugom jeziku? Pošaljite nam kratku poruku i recite nam na kom.



.png)



Comments