top of page
маил_ицон.пнг
вибер_ицон.пнг
телеграм_ицон.пнг
ЛОГО БАЛКАНСКЕ БАПТИСТИЧКЕ ЦРКВЕ (83 к 68 мм).пнг

Ovce rađaju ribe

1 minute ago
10 min read

Više voliš da slušaš? Pritisni play i čitaj uz audio.

Audio cover
SlušajOvce rađaju ribe · Sudije 2

Ovce rađaju ribe. Zvuči pogrešno. Ali to je možda najvažnija stvar koju jedan roditelj, jedna crkva ili jedan unuk mogu ikada da nauče.

Na farmi ovce rađaju ovce. Tako to ide u prirodi. Jagnje ne moraš da učiš da bude jagnje. Ono se takvo rodi.

Ali u Božjim stvarima to ne ide tako. Otac vernik ne podiže sam od sebe sina vernika. Pobožna majka ne predaje svoju veru ćerki kao porodični recept. Svako dete se rađa izvan tora, i do svakog deteta treba doći. Kao ribe, treba ih uloviti.

Sam Isus je to rekao nekolicini ribara pored Galilejskog mora:

I reče im: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim.

— Matej 4:19


To znači da se niko ne rađa kao hrišćanin. Ni u hrišćanskoj porodici, ni u hrišćanskoj zemlji, ni u crkvenoj klupi. I ako to zaboravimo, izgubićemo sledeći naraštaj, a da nećemo ni primetiti kada se to dogodilo.

Biblija nam tačno pokazuje kako dolazi do tog gubitka. To ima ime: udaljavanje.


Ovce pasu na zelenoj padini iznad mirnog jezera, a drveni ribarski čamac i mreža leže na obali u zlatno predvečerje
Ovce na padini, ribarski čamac na obali. Do svakog naraštaja treba doći.

Sveštenik, prorok i narod koji je video čuda

Počnimo od tri porodice iz Starog zaveta.

Ilije je bio sveštenik. Služio je u domu Božjem četrdeset godina. Njegova dva sina služila su za istim oltarom i prinosila iste žrtve. Ipak, Biblija o njima kaže ovo:

A sinovi Ilijevi behu nevaljali, i ne znahu za Gospoda.

— 1. Samuilova 2:12


Samuilo je bio jedan od najpobožnijih ljudi u celoj Bibliji. Bio je prorok i sudija nad celim Izrailjem. Kada je ostareo, postavio je i svoja dva sina za sudije. Ali:

Ali sinovi njegovi ne hođahu putevima njegovim, nego udariše za dobitkom, i primahu poklone i izvrtahu pravdu.

— 1. Samuilova 8:3


A onda je tu bio naraštaj Isusa Navina. Gledali su kako se reka Jordan otvara pred njima. Gledali su kako zidine Jerihona padaju do zemlje. Svojim očima su videli ruku Božju. I njihova deca su odrasla slušajući svaku od tih priča.

Šta je onda zajedničko ovoj trojici? Sveštenikovom domu, prorokovom domu i narodu koji je video čuda?

Udaljavanje. Niko od njih nije uspeo da živu veru preda sledećem naraštaju.

„Drugi naraštaj… koji ne poznavaše Gospoda“

Sudije 2 pričaju treću priču, i to u četiri kratka stiha. Prvo dobra vest:

I služi narod Gospodu svega veka Isusovog i svega veka starešina koji živeše dugo iza Isusa koje behu videle sva velika dela Gospodnja što učini Izrailju.

— Sudije 2:7


Onda Isus Navin (u stihu iznad samo „Isus“) umire, star sto deset godina. Sahranjuju ga. Umiru i starešine koje su stajale uz njega. I tada dolazi jedna od najtužnijih rečenica u Bibliji:

I sav onaj naraštaj pribra se k ocima svojim, i nasta drugi naraštaj iza njih, koji ne poznavaše Gospoda ni dela koja je učinio Izrailju.

— Sudije 2:10


Primeti šta ne piše. Ne piše da nikada nisu čuli za Gospoda. Čuli su mnogo. Znali su priče, pesme, praznike, reči. Imali su religiju. Ali ne poznavahu Gospoda.


Jevrejska reč za „poznavati“ označava lično znanje, stečeno iskustvom. To je ista reč kao u 1. Mojsijevoj 4:1: „Adam pozna Jevu ženu svoju.“ Znači poznavati nekoga, a ne znati činjenice o nekome.

Zato Sudije 2:10 ne kažu da sledeći naraštaj nije imao informacije. Ceo život su slušali o Bogu. Samo ga nikada nisu lično upoznali.

Isto se kaže i za Ilijeve sinove: „ne znahu za Gospoda“ (1. Samuilova 2:12). Isti problem, čak i u samom domu Božjem.


Čuli su priče. Nisu poznavali Boga iz tih priča. Čuda njihovih otaca nisu prešla na njih.

Čak je i Samuilo morao lično da upozna Boga. Kao dečak, dok je živeo baš tu, kod šatora od sastanka, Biblija kaže:

A Samuilo još ne poznavaše Gospoda, i još mu ne beše javljena reč Gospodnja.

— 1. Samuilova 3:7


Onda mu je Bog progovorio, i dečak koji je odrastao među svetim stvarima konačno je upoznao Svetoga. To niko nije mogao da uradi umesto njega. Ni Ilije, ni njegova majka Ana, ni šator od sastanka.


ZASTANI I RAZMISLI

Možda imaš religiju svog oca. Ali da li poznaješ Boga svog oca?


Ništa ne ostaje prazno

Evo zašto su Sudije 2 tako ozbiljne. Sledeći stih ne kaže da su postali neutralni. Kaže ovo:

I sinovi Izrailjevi, činiše što je zlo pred Gospodom, i služiše Valima.

— Sudije 2:11


Između „ne poznavaše Gospoda“ u 10. stihu i „činiše što je zlo“ u 11. stihu nema razmaka. Prazno srce ne ostaje prazno. Uvek se nečim napuni: igricama, društvom, alkoholom, drogom, vezama, novcem, karijerom.

Zamisli dva magneta sa malim razmakom između njih. Stavi komad metala u taj razmak. Možda misliš da može da ostane tačno u sredini, a da ne dodiruje nijednu stranu. Ne može. Privući će ga jedna ili druga strana.

Neutralnog nema. Ili Njemu daš sve, ili svet uzme sve.

Isus je rekao isto:

Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.

— Matej 12:30



„Vali“ je množina od Val, a „Astarote“ množina od Astarota. To su bili bogovi Hananeja koji su još živeli u zemlji. Val je bio bog oluje i plodnosti. Astarota je bila boginja plodnosti. Arheolozi su pronašli tekstove o njima u Ugaritu (Ras Šamra), u današnjoj Siriji.

Jednostavno rečeno, to su bili bogovi kojima se služilo da bi se dobili kiša, letina i novac. Obećavali su dobru žetvu i udoban život. Zato su bili toliko primamljivi. Komšijama to nisu bili čudni bogovi. Bili su to obični bogovi kojima su služili svi oko njih.


A odakle su došli ti novi bogovi? Stih 12 nam kaže:

I ostaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje misirske, i pođoše za drugim bogovima između bogova onih naroda koji behu oko njih, i klanjaše im se, i razgneviše Gospoda.

— Sudije 2:12


„Bogova onih naroda koji behu oko njih.“ Postajemo ono što nas okružuje. Čemu god služe ljudi oko nas, i mi polako počinjemo tome da služimo. Nazovi to duhovnom evolucijom: poprimamo oblik svoje okoline. Zato Biblija upozorava:

I ne saobražavajte se ovome svetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoga uma da biste mogli ispitati šta je volja Božija: šta je dobro, ugodno i savršeno!

— Rimljanima 12:2


A onda je Bog odgovorio:

I razgnevi se Gospod na Izrailja, i dade ih u ruke ljudima koji ih plenjahu… Kud god polažahu, ruka Gospodnja beše protiv njih na zlo, kao što beše rekao Gospod i kao što im se beše zakleo Gospod; i behu u velikoj nevolji.

— Sudije 2:14–15



ZASTANI I RAZMISLI

Šta je „oko“ tebe? Čemu služe svi oko tebe? Šta god da je to, ono već pokušava da ispuni tvoj dom.



Prometna gradska ulica u sumrak, ljudi prolaze pored osvetljenih izloga, pogled malo odozgo
Ono što nas okružuje oblikuje nas više nego što mislimo.

Preokret koji sve menja

Da se poglavlje završava 15. stihom, ne bi bilo nade. Ali 16. stih donosi jedan od najlepših preokreta u Bibliji:

Tada im Gospod podizaše sudije, koji ih izbavljahu iz ruku onih što ih plenjahu.

— Sudije 2:16


To je blagodat. Nisu to zaslužili. Bog je mogao da kaže: „Kako ste prostrli, tako ćete i spavati.“ Nije to rekao. I pogledaj zašto im je pomogao:

I kad im Gospod podizaše sudije, beše Gospod sa svakim sudijom, i izbavljaše ih iz ruku neprijatelja njihovih svega veka sudijinog; jer se sažali Gospod radi njihovog uzdisanja na one koji im krivo činjahu i koji ih cveljahu.

— Sudije 2:18


Ne piše da su se pokajali. Piše da su uzdisali. Patili su, a Bog je ipak došao. To je Bog Biblije.


Ne. U nekim prevodima ovde piše da se Gospod „pokajao“. Ali Biblija kaže: „Bog nije čovek da laže, ni sin čovečji da se pokaje“ (4. Mojsijeva 23:19). Bog nikada ne pravi grešku zbog koje bi morao da žali.

Kada Biblija kaže da „se sažali Gospod“, opisuje kako je Bog promenio način na koji postupa sa svojim narodom, od suda ka izbavljenju, jer ga je ganula njihova patnja. Njegov karakter i Njegova obećanja nikada se nisu promenili. On je rekao: „Neću pokvariti zavet svoj s vama doveka“ (Sudije 2:1).


Ali evo tužnog dela. Izbavljenje nikada nije trajalo:

A kad sudija umre, oni se vraćahu opet i bivahu gori od otaca svojih idući za bogovima drugim i služeći im i klanjajući im se; ne ostavljahu se dela svojih niti puteva svojih opakih.

— Sudije 2:19


Svako izbavljenje završavalo se na sahrani. I svaki naraštaj padao je malo niže od prethodnog. „Gori od otaca svojih.“ Tako izgleda udaljavanje. Ne jedan veliki skok sa litice, nego polako klizanje, naraštaj po naraštaj, sve dalje i dalje od Boga.

Izbavitelj koji nikada ne umire

Vidiš li problem? Svaki sudija je umro. Svaki izbavitelj bio je privremen. Izrailju je trebao Izbavitelj koji nikada neće umreti.

A upravo to je Isus.

I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu. A Ovaj, budući da ostaje vavek, ima večno sveštenstvo. Zato i može vavek spasti one koji kroza Nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.

— Jevrejima 7:23–25


Sudije su umirale, a narod se udaljavao. Isus svagda živi. On je izbavljenje koje se ne završava na sahrani.

Kada struja odnese čamac, nije problem u tome što je more zlo. Problem je što ga ništa ne drži. Svakom čamcu treba njegovo sopstveno sidro, zakačeno za dno. Biblija nam kaže koje je to sidro (u staroj srpskoj Bibliji: „lenger“):

Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavese, gde Isus uđe napred za nas, postavši poglavar sveštenički doveka po redu Melhisedekovom.

— Jevrejima 6:19–20



Mali drveni čamac na mirnoj vodi u jutarnjoj svetlosti, uže sidra ide pravo dole u bistru vodu
Svakom čamcu treba njegovo sidro.

Šta možemo da učinimo za svoju decu?

Ako ovce rađaju ribe, šta može da uradi roditelj vernik? Prvo, iskrena reč: ništa na ovom spisku ne garantuje ništa. Samuilo je dokaz za to. Bio je Božji čovek, a njegovi sinovi ipak nisu hodili njegovim putevima. Ovi koraci nisu formula. Oni su poslušnost. Ne možemo da verujemo umesto svoje dece. Svako dete mora samo da primi Hrista (Jovan 1:12).

1. Bog na prvom mestu, iznad dece i supružnika

Bog je Iliju ukorio ovim rečima: „paziš sinove svoje većma nego mene“ (1. Samuilova 2:29). Ilije im „nije zabranio“ (1. Samuilova 3:13). Kada su došle teške odluke, izabrao je sinove umesto Boga. Isus je rekao: „Ako ko dođe k meni, a ne mrzi na svog oca, i na mater, i na ženu, i na decu… ne može biti moj učenik“ (Luka 14:26). To ne znači da prestajemo da volimo svoje porodice. Znači da je naša ljubav prema Bogu toliko velika da svaka druga ljubav pored nje izgleda mala.

2. Učimo ih sami

Ne prepuštaj to samo crkvi, omladinskoj grupi ili dobrim prijateljima. To je naš posao.

I neka ove reči koje ti ja zapovedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad ležeš i kad ustaješ.

— 5. Mojsijeva 6:6–7


3. Čuvajmo ono što utiče na njih

Izrailja su odvukli „bogovi onih naroda koji behu oko njih“. Odvući će i našu decu. Pazi ko i šta ih oblikuje.

Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre običaje.

— 1. Korinćanima 15:33


4. Molimo se za njih

Ana je za Samuila rekla: „Molih se za ovo dete“ (1. Samuilova 1:27). Jov je ustajao rano i prinosio žrtve za svoju decu, i tako je činio „svaki put“ (Jov 1:5). Molimo se jer ne možemo da izaberemo umesto njih, ali Bog može da ih privuče i osvedoči: „A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“ (Jovan 12:32).


PONESI OVO SA SOBOM

Ovce rađaju ribe. Do svakog naraštaja treba doći, pa i do onog u tvom domu.


Ne možeš ga naslediti, ali možeš primiti Njega

Možda ovo čitaš i misliš: „Moja porodica nije bila takva. Nisam imao pobožne roditelje. Odrastao sam u lošoj sredini, sa lošim društvom.“ Evo dobre vesti: ništa od toga ne određuje tvoju budućnost sa Bogom.

A možda si odrastao u crkvi, ili u religioznoj porodici, i uvek si mislio da je s tobom sve u redu. Evo teške vesti: ni to ne odlučuje. Odnos sa Bogom ne može da se nasledi.

A svima koji su ga prihvatili, njima je dao moć da postanu sinovi Božiji: onima koji veruju u ime njegovo; koji nisu rođeni od krvi, ni od volje telesne, ni od volje muškarca, nego od Boga.

— Jovan 1:12–13


Ne od krvi. Ne iz tvoje porodične loze. Treba ti tvoje sopstveno sidro. A jedino sidro koje drži jeste Isus Hristos.

Biblija kaže da smo svi zgrešili Bogu: „Jer su svi sagrešili i nedostaje im slave Božije“ (Rimljanima 3:23). Ali Bog je poslao svog Sina da nas spase:

Jer vam najpre predadoh šta i primih da Hristos umre za grehe naše, po pismu, i da bi ukopan, i da usta treći dan, po pismu.

— 1. Korinćanima 15:3–4


On je umro za tvoje grehe. Vaskrsao je. I On svagda živi. Spasenje nije nešto što zaslužuješ time što si dobar, što ideš u crkvu ili što potičeš iz prave porodice:

Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji, ne od dela, da se niko ne pohvali.

— Efescima 2:8–9


Jedino pitanje koje je važno jeste ovo: hoćeš li Ga primiti? Ako želiš, možeš sada da razgovaraš sa Bogom jednostavnom molitvom, na primer ovako:

Gospode Isuse, znam da sam grešnik i da ne mogu sam sebe da spasem. Verujem da si umro na krstu za moje grehe, da si sahranjen i da si vaskrsao. Ne želim da se oslanjam na tuđu veru. Sada Te primam kao svog ličnog Spasitelja. Hvala Ti što si me spasao. U Isusovo ime, amin.

Ako si se tako pomolio, voleli bismo da nam se javiš. Pošalji nam poruku ispod, i pomoći ćemo ti u sledećem koraku.

Udaljavanje nije konačno

Sećaš li se Samuilovih sinova? Nisu hodili njegovim putevima. Ali to nije kraj porodične priče. Samuilov prvenac zvao se Joilo. A Joilov sin, Samuilov unuk, bio je Eman, pevač (1. Dnevnika 6:33), jedan od ljudi koji su u vreme cara Davida predvodili Izrailj u slavljenju Boga.

Jedan naraštaj se udaljio. Sledeći se vratio. Udaljavanje nije konačno.

Sledeće nedelje upoznaćemo osmogodišnjeg cara čiji su se otac i deda okrenuli od Boga. Šta je njega okrenulo nazad? Dođi i saznaj.


Vaspitanje dece je Božja zapovest (5. Mojsijeva 6:7), ali nije garancija. Samuilo je bio pobožan otac, a njegovi sinovi „ne hođahu putevima njegovim“. Svako dete mora lično da upozna Gospoda. Roditelji sade i zalivaju, a samo Bog daje da raste.

Sudije 2 ne kažu da roditelji nikada nisu učili svoju decu. Kažu: „služi narod Gospodu“. Ali Sudije 1 pokazuju da je taj isti naraštaj ostavio Hananeje u zemlji, i Bog je upozorio: „bogovi njihovi biće vam zamka“ (Sudije 2:3). Deca su odrasla usred kompromisa svojih roditelja.

„Sin neće nositi bezakonje očevo niti će otac nositi bezakonje sinovljevo“ (Jezekilj 18:20). Svako za sebe odgovara Bogu. Nastavi da se moliš, nastavi da voliš i drži vrata otvorena. Samuilov unuk Eman vratio se Bogu.

Nije. Naraštaj iz Sudija 2:10 odrastao je slušajući o Božjim delima, a ipak „ne poznavaše Gospoda“. Rođenje u hrišćanskoj porodici ili zemlji nikoga ne čini hrišćaninom. Moraš sam da primiš Hrista (Jovan 1:12).

Zbog svoje blagodati i svog zaveta. Sudije 2:18 kažu da se Gospod sažalio „radi njihovog uzdisanja“. Obećao je: „Neću pokvariti zavet svoj s vama doveka“ (Sudije 2:1). Blagodat je kada nam Bog daje ono što ne zaslužujemo.



❤️ ŽELIŠ AUDIO NA SVOM JEZIKU?

Ako ti je ova poruka pomogla, klikni srce na dnu ovog posta. Kada post na nekom jeziku dobije 5 srca, sledeću poruku snimamo i kao audio na tom jeziku.


O OVOJ PORUCI

Ova poruka je sa nedeljnog jutarnjeg bogosluženja u Balkanskoj baptističkoj crkvi u Novom Sadu, u Srbiji, iz Sudija 2:7–19. Mi smo nezavisna baptistička crkva, usidrena u Hristu, koji i danas spasava. Okupljamo se svake nedelje u 11:30 u ulici Ćirila i Metodija 42a, Novi Sad. Svi su dobrodošli.


Imaš pitanje ili ti treba molitva?

Samo smo jednu poruku daleko.







Čitaj na svom jeziku

Ova poruka je dostupna na engleskom, srpskom, ruskom, španskom i mađarskom. Želiš je na nekom drugom jeziku? Pošalji nam kratku poruku i reci nam koji jezik ti treba.


 
 
 

Comments

Rated 0 out of 5 stars.
No ratings yet

Add a rating

Balkan Baptist Church

  • GUIDE ICONS FOR MAILBOX (600 x 600 px)  (3)
  • white_facebook
  • white_youtube
bottom of page